Autor: Jesper Juul
U tjednima nakon prošlogodišnjeg Božića dobio sam nekoliko pisama nesretnih i tužnih roditelja, baka i djedova, nezadovoljnih atmosferom blagdanskih dana.
„Osjećam se kao budala što sam unuku kupio poklon. Vladao je kaos i nitko se nije ni zahvalio na poklonima.“ „Tako smo željeli provesti ugodno vrijeme s djecom i muževom sestrom, a na kraju smo završili u kaosu i svađi.“ „Unuci su razmaženi, a roditeljima je svejedno. Djeca se doslovce utapaju u darovima i postaju nemoguća.“ „Na obiteljskoj proslavi bilo nas je šestoro odraslih i petoro djece. Nakon deset minuta zavladao je totalni nered, djeca su vrištala i posvuda je bio pobacan papir za omatanje darova. Nije izgledalo kao da je itko sretan. Što da promijenimo za idući Božić?“
Odgovor
Sve obitelji i društva imaju korist od pravila koja kreiraju dobru i ugodnu atmosferu. Ukoliko pravila izostanu, sve može krenuti u krivo. Isto vrijedi, ukoliko pravila ima previše. Božić u postmodernoj konzumerističkoj obitelji ne može proći ugodno ukoliko odrasli ne preuzmu vodstvo i ne postave pravila igre kako bi prevenirali kaos, istovremeno pomažući djeci naučiti osnove ljubaznosti i uljudnosti. Sve to, naravno, ovisi od obitelji do obitelji te od toga što odrasli zapravo žele.
Kao početnu točku uzeo sam pretpostavku da odrasli žele kreirati obiteljsku tradiciju, umjesto nereda ili toga da djeca preuzmu vodstvo. Djeca svojom kakofonijom samo popunjavaju prazninu koju bi inače morali popuniti odrasli, svojom tradicijom darivanja poklona.
Prije nego smo živjeli u društvu izobilja, djeca su za Božić dobivala nešto što im je bilo doista potrebno. Ukoliko je ostalo još novaca, možda bi dobili i kakvu igračku. Imam osjećaj da danas mnogo roditelja, baka i djedova misle da djeca trebaju dobiti sve što požele i da se, štoviše, natječu međusobno tko će pokloniti što skuplji poklon. Drugim riječima, božićni pokloni su postali statusni simbol za odrasle, na račun djeteta. Takvo darivanje često preraste u neugodno iskustvo za sve uključene. Isto vrijedi i za naviku odraslih da kupuju ogromne količine darova koji dijelom ili u potpunosti promašuju svoju svrhu i postaju samo kratkoročni objekt djetetove pažnje.
Zar nije Božić namijenjen djeci? Da, bar tako kažu u dijelu kršćanske tradicije, koja slavi Isusovo rođenje. To znači proslavu, koja je djetetu veselje, a ne okupljanja u kojima djeca postanu neraspoložena, nedruželjubiva i zahtjevna, jer su odrasli, zbog krivo shvaćenog pojma nježnosti prema djeci, njima prepustili svoje vodstvo.
Nekoliko savjeta
Dopustite mi da vam predložim nekoliko načela i predložim nacrt igre za ovu posebnu večer:
Dječje liste želja su samo to – izraz njihovih želja i pomoć odraslima, ako su bez ideje što pokloniti. Želje nisu naredbe koje su odrasli dužni poštovati.
Dobar poklon je onaj o kojem su odrasli promislili i odlučili se da će ga pokloniti djetetu – jer oni (odrasli!) to žele. To daje veću vrijednost poklonu od njegove stvarne cijene.
Dobiti dar od nekoga je privilegija, ne nešto što se samo po sebi podrazumijeva!
Dajte najmlađima i najmanje strpljivoj djeci božićni poklon, npr. od Djeda Mraza, već tijekom dana. Uključite djecu u kićenje božićnog drvca i stavljanje poklona ispod bora. Planirajte božićnu večeru na način da i najmlađa djeca mogu ostati budna bar nekoliko sati nakon večere.
Neka jedan od roditelja s jednim djetetom upali lampice na boru, prije nego ostali dođu u sobu. Ukoliko je to dio vaših običaja, pjevajte i plešite oko božićnog drvca. Nakon svega, uz čaj ili kavu, kolače i čokoladu, podijelite darove prateći slijedeće naputke.
Uzmite si vremena
Svako dijete, jedno po jedno, neka potraži dar koji nije namijenjen njemu. Taj dar neka preda osobi kojoj je namijenjen. Dajte toj osobi dovoljno vremena, da otvori svoj poklon, da mu se razveseli i zahvali darivatelju (ako je on poznat). Zatim potražite slijedeći dar i tako nastavite dok svi pokloni nisu podijeljeni, i dok svi nisu iskazali svoju zahvalnost.
Učenje putem primjera
Večera na Badnjak nije trenutak za čvrst i odlučan odgoj. Dovoljno je da odrasli pruže dobar primjer vlastitim ponašanjem te će djeca polagano učiti vrijednosti koje se cijene u njihovoj obitelji.
Pravila
Ukoliko je atmosfera u obitelji posebno kaotična te puna čvrste i krute tradicije, bilo bi mudro nova pravila predstaviti nekoliko dana ranije, prije Božića. Moguće je da nekoj djeci to neće biti po volji, no to će proći kad osjete prednosti ovakvog načina proslave.
Prethodni savjeti i principi nisu recept niti predstavljaju „ispravan“ način slavljenja Božića, već samo prijedlog, kojeg možete prihvatiti, ako lani niste bili zadovoljni blagdanskom atmosferom u svojoj obitelji. Nema nikakvog razloga da mijenjate svoje običaje i prilagođavate ih ovima, ukoliko ste svi u obitelji već zadovoljni.
Sretan Božić!